Twisted (Male stvari koje ne podnosim)

     Znate ono kad vam se često dešava nešto što kako psihički, tako i fizički ne možete da podnesete? Ja znam. Ovo su stvari koje mene izluđuju, i koje ne mogu smireno (šta god da to značilo :P) da podnesem...

1. Paučina

     Znate ono, u stvari, možda i ne znate (ja sam visok pa mi se to često dešava), ono kad hodate ispod nekog drveća i odjednom se zalepite u paučinu. Pa, znate li? Ona vam nekad upadne u usta, nekad se zalepi u kosu, ili, najgori i najčešći scenario, skroz vam se zalepi na lice. Fuj! A stalno mi se to dešava, po mraku najčešće, i ne znam kako da preventiram, u poslednje vreme ruke guram ispred sebe i onda svu paučinu nalepim na novi džemper. -.- Krenuću da se krećem sa štapom pod rukom, taman će mi poslužiti i za kučiće, a zimi mogu i vatru da potpalim! Inače su mi pauci (čitaj: kišobrančići) dragi, mislim hvataju muve, komarce i to, ali u poslednje vreme ni to ne rade kako treba. Samo se drapam. Ništa, odsad čistim paučinu!



2. Kokice

     O-b-o-ž-a-v-a-m da jedem kokice. Kad prolazim pored onih kolica (?!) s kokicama, jedva se suzdržim. A u stanju sam da ih jedem beskrajno. Svinja sam, volim da jedem... I, onda ja tako lepo krenem u grad, prolazimo pored kokica, a one zamirišuuuu... A, ja... Ludim... 'Oću, i 'oću kokice.








       Daćete mi za 100. - Sad ona puni kesicu, a ja cupkam.
Izvoli, lepi. - Reče bakica, uvek to kaže, i zato kod nje uvek kupujem.
Hvala!



     Nastavljamo, ja kao i kad sam imao 5 godina, i sad trpam celu šaku kokica u usta. Pola kokica mi ispada... Bar će ptice imati šta da jedu. Posle nekoliko minuta, kraaaaj. Kesica je prazna. Ja krckam ona kukurzna zrnca koja se nisu otvorila. I onda ludim. Ruke maasnee, one mrvice i sve i svašta zalepljeno, a u društvu, naravno, niko nema maramicu. Bože, mi to ne koristimo. Mislim, ne koristim ni ja, ali su mi potrebne. I, tada, naravno, rade farmerke... Majka će me ubiti.







3. Milkšejk iz Meka

     Kako živim u malom, ruralnom gradu u Srbiji podrazumeva se da nema Meka. I, onda svi mi kada dođemo u Beograd obavezno idemo u Mek. Moja omiljena poslastica je milkšejk. Uvek se dvoumim koji da uzmem, ali na kraju uzmem jagodu. I to najveći. I onda pijem li pijem, oči samo što ne ispadnu... Milkšejk, k'o i uvek, prelep... Ja uživam. Prelep osećaj. Ali, posle toga, nastupaju muke. Telo mi postane teže, jedva se krećem. Stomak se naduvao, osećam se kao trudnica. Neka mučnina, kao da ću se od svakog malo jačeg mirisa ispovraćati. Više nisam ni za šta.

     Uvek kad dođem do Meka se setim toga, i bez obzira na sve to, uvek uzmem najveći... Možda u meni proradi alavi seljačić koja zna da u skorije vreme neće dolaziti u Mek, pa želi da uživa... Ma ko će me shvatiti?

_______________________________________________

     To su trenutno osećaji i situacije koje me mogu najpre iznervirati iako su sitnice, i uopšteno mi najviše smetaju. Više nijedne se ne mogu setiti, ako se budem dosetio - dodaću. Vi u komentaru slobodno predložite još nešto, i recite šta Vama najviše smeta. Nadam se da nisam previše dosadan, naporan i neinteresantan jer to i sam najviše mrzim kod ljudi.

P.S. Ova lista je inspirisana svim ostalim listama ove vrste na internetu.

P.P.S. Ne očekujte od mene odmah neke genijalne tekstove jer prvi put radim nešto ovog tipa. :)


7 comments:

zubarica (@zubarica) said...

Dobrodošao u svet blogera :).
Ti samo piši, budi ono što jesi, i sve najbolje - od srca :*

pavle95 said...

Hvala puno :)

wea3el said...

Prvi! :D

Mene ubija kada idem ka stanici i vidim bus koji izlazi iz sporedne a znam da ne mogu da ga stignem...opet kasnim!

I da, kada imam pola sata prazno da nekoga čekam u nekoj nedođiji ni sms-a ni poziva a kada sam u žurbi i frci svi me se sete, ne mogu ni da odgovorim k'o čo'ek.

pavle95 said...

Mogao bih to da dodam, dogovoriš se s nekim. Onda ga čekaš u nedođiji 20 minuta, ne znaš šta da radiš, a nemaš ni kredita da pošalješ makar 'požuri'... Još ako je nepoznata okolina... :/

U svakom slučaju, hvala na komentaru i čitanju! :))

Nada Đurović said...

Verovatno se većina nas plašimo da ćemo biti naporni i/ili neinteresantni. Onda ispadne da smo uvek bar nekom interesantni, a ako smo naporni, pa nek' nas ne čitaju. Samo ti piši, simpatično pišeš! ;)

pavle95 said...

Verovatno, i hvala :)

Anjica ^^ said...

Okej je :) Samo tako nastavi, lepo pise :)) :-*

Post a Comment

About Me

About

Creative Commons licenca
Ovo The Me , čiji je autor Pavle Lazarević je licencirano pod uslovima licence Creative Commons Autorstvo-Bez prerada 3.0 Unported License.
Zasnovano na delu na pajachu.blogspot.com.
Powered by Blogger.