Kako bih postao poznat

Dobar dan!
Kako ste? I ja sam isto dobro! :)

Ovo će biti šaljiv tekst na temu moje slave! Ovo je u stvari ŠBBKBB, šta bi bilo, kad bi bilo. Volim da kažem ŠBBKBB, nekako mi klizne s jezika.

1995. - 2002.
Petrovac, i sad, a tek tada bez ikakvih uslova za napredak. Moji roditelji, izluđeni trenutnom situacijom u zemlji, celu ušteđevinu odlučuju da potroše. Kupuju tri karte za SAD, Severnu Karolinu i tamo odlaze sa mnom i sestrom. Tamo nalaze neke poslove dovoljne za izdržavanje, a sestra i ja nastavljamo vrtić i školu.

2003. - 2008.
Profesorka dramske sekcije primećuje moj talenat. Poziva roditelje i govori im kako imam velike predispozicije za bavljenje glumom. Oduvek sam bio lepo dete, i to ne samo majci i babi -- svima! Plav, plavo-zelene oči i taman ten, kao rođen za selebritija, i to su svi primetili. Sem toga, dobro sam lagao kad je trebalo, a umeo sam i da zaplačem. Vremenom su me provalili, ali to ne znači da sam strancima bio manje uverljiv. Roditelji odlučuju da poslušaju profesorku i upisuju me u školu glume. Profesori mi svi malo popuštaju kod ocena, ali ja i dalje sve postižem. Na polju glume veoma napredujem. Vodim sve školske programe, i pobeđujem na školskim takmičenjima u besedništvu. Svi su ponosni na mene. A, onda, krećem na audicije.

2009. 
Prva audicija, reklama za sok. Odlazim, pomalo uplašen, ali uspevam da šarmiram žiri i dobijam ulogu. Reklama prolazi jako zapaženo, u lokalnim novinama već objavljuju članak o meni. I dalje idem na glumu, i profesorka je jako zadovoljna. Posle ovoga se najviše usredsređuje na razvijanje mog talenta. Sledeća audicija je krupan zalogaj. Serija o neki čarobnjacima i vešticama, nešto na fazon Charmed -- Next Generation. Odlazim, i prolazim prvi krug. Prolazim i ostale za glavnu mušku ulogu. U finalnom krugu sam ostao s jednim ružnjikavim dečkom, ali kako neki kažu, za nijansu boljim glumcem od mene. Ipak, posle dugog premišljanja odlučuju da izaberu mene. Snimanja počinju već sledećeg meseca, i svi smo jaako srećni.

2010. 
Snimanje prve sezone je završeno. Svi su jako uzbuđeni zbog premijerne epizode. Epizoda je prikazana, a ja sedim kući s malo prijatelja što mi je ostalo. Po završetku epizode, vidim da se njima sviđa. Drago mi je. Sutra u novinama kritika seriji daje ocenu 6 od 10. Ne potresam se previše, kritika ovakve serije uvek najgore oceni, ali one imaju najveću gledanost. Ljudi me prepoznaju na ulici, traže autograme. Devojčice lude za mnom. Vrištu, trče i skaču. Ja uživam u popularnosti. Sa porodicom se selim u Njujork u jedan luksuzni stan. Sada imam sve što poželim.

2011. 
Ovo je sad već postala hit serija među tinejdžerima. Samo uzimam pare, i više ne znam kako bi ih potrošio. Trenutno se prikazuje druga sezona, i ima malo veću gledanost od prve. Proganjaju me paparaci, ne mogu da živim normalno. Pojavljuje se skandal s mojim telohraniteljem. Ispalo je da je moje majice prodavao za velike pare mojim obožavateljkama. Tu onda ide suđenje, on je kažnjen sa ne znam koliko, i moj se život vraća u pređašnje stanje. U novinama izlaze detalji mojih svađa s jednim drugim glumcem u seriji. Sve demantujemo, ali to se stvarno dešava. Prepirem se s njim non stop. Jednom se čak i potučemo na setu, i snimanja za tu nedelju budu otkazana. Nekako smo ipak završili snimanje treće sezone.

2012.
Odmah na početku godine počinje snimanje četvrte sezone. Međutim, razmirice između mene i tog glumca i dalje ne prestaju. Ne podnosimo se i nikom nije jasno zbog čega. Pravimo problema producentu, i na kraju se svađam i sa njim pa me izbacuju iz serije. Ali sam još uvek u obavezi da odglumim tu epizodu jednu u kojoj ubijaju mog lika. Publika to ne prima baš najbolje jer je moj lik bio jedan od omiljenih. Gledanost im malo opada, a ja sam i dalje u svim novinama. Strašno, ne mogu da živim od njih! Jednog dana u sred maja me zove agent i kaže mi da su mi ponudili ulogu u nekoj seriji o tinejdžerima koji se suočavaju sa svakodnevnim problemima. Prihvatam ulogu, i polako se spremam za snimanja koja počinju pri kraju godine. Ko zna šta će se desiti u budućnosti!

Draga Sister



Draga Sister,

Znači odlepi se od mene. I nađi neki način pomoću kojeg mogu da te oteram od sebe pošto više ne uspevam da te rasplačem. Ne želim više da moram da te polivam toplom vodom, i sedim na fotelji ispred vrata da ne bi ušla u moju sobu. Imaš dovoljno moje pažnje, ne moraš je još dozivati 'padanjem i lomljenjem nogu' dok skačeš s kreveta. Sve si bolja u glumljenju plakanja, i vežbaj, možda na kraju upišeš FDU. Znam da me voliš, i ne moraš me više stezati i ne puštati da bi mi to dokazala. Svoje izlive nežnosti, tako neobične za tebe, pretoči u neku umetnost. To znači da treba da prestaneš da budeš smor meni, kralju.


Volim i ja tebe :*
Your Brother

In the meantime

Ćao, ljudi!

Čoveečee, koliko me dugo nije bilo?!

Ni Novu godinu vam nisam poželeo! E, pa, srećna Nova godina! Uživajte, preuzmite inicijativu i želje će vam se ostvariti!

Nego, projekat 365. Pisao sam o njemu, i počeo sam da se bavim njime, i evo, opet sam ga zapostavio i nisam pisao već pola meseca. Ne znam da li se to može nazvati odustajanjem. Nije da sam ja odustao, već je jednostavno prošlo puno vremena, ali meni još uvek nije namera da ne pišem. Možda i nastavim, a možda i ne... Nemam pojma, vreme će pokazati... Ali, baš bih voleo da to nastavim i izvedem ga uspešno do kraja.

Pročitao sam Knjigu Opsena Pola Ostera, i mnogo mi se dopala. Čitam sve njegove knjige, i ostalo mi je još nekoliko i jako mi se dopada. Od svih njegovih knjiga koje sam do sad pročitao, ovo mi se najviše sviđa. Nekako je najinteresantnija, sa nepredvidivim krajem i neverovatno je dobro napisana. Sutra ili prekosutra mi stiže knjiga, još jedna od Mjuriel Barberi, i planiram da nju pročitam, a onda, konačno, da punim plićima 'zaronim' u Anu Karenjinu.

Palo mi je još nešto na pamet. Znate kad idete ulicom, pa onako primetite nekog interesantnog. Mislim da bi bilo jako zabavno da možete da slikate tu interesantnu osobu, i onda na blogu, ili za sebe, opišete, pod navodnicima, njegov/njen celi život. Znači, čisto nagađanje. Mislim da bi bilo jako zanimljivo, a i razvijalo bi maštu. Samo, mislim da ne bi bilo legalno slikati sve redom, a i osećao bih se kao stalker. Možda da ih samo popamtim, pa onda u prvom pasusu opišem fizičke karakteristike, i krenem da opisujem život? Ili da jednostavno tražim slike ljudi po internetu, mada bi i to verovatno bilo kršenje autorskih prava... Ne znam, videću...

E, da, i rekao sam da ću pisati  čitalački dnevnik. Kupiću onu veliku i debelu ukoričenu svesku, i tu ću pisati o knjizi, datum kad sam pročitao knjigu i možda neke omiljene pasuse iz knjige. Tako ću ih jedino zadržati u glavi, ovako imam slabo pamćenje... Samo mi je krivo što nisam pisao to otpočetka, sad puno knjiga neću moći da pribeležim... Nema veze, bolje ikad nego nikad! Još samo svesku da kupim!

Evoo, evoo, završavam ovaj tekst pun klišea!

Ja sam odlično, kako ste vi? Šta ima?

Kako vam se čini ovaj 'stalky' projekat?

 

Love,

Ja :)

About Me

About

Creative Commons licenca
Ovo The Me , čiji je autor Pavle Lazarević je licencirano pod uslovima licence Creative Commons Autorstvo-Bez prerada 3.0 Unported License.
Zasnovano na delu na pajachu.blogspot.com.
Powered by Blogger.